gea2007

četvrtak, 28.10.2010.

kissPusa

- 20:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.01.2008.

Ipak se (o)kreće(m)!

waveTuuuuu saaaam!

Nisam našla primjerenijeg smajlića, jer moj bi lik bolje predstavio onaj s ravnom crtom i ne bi ga baš mogli nazvati smajlićem, ali ruka bi bila u zraku i možda se odlučila na lagano mahanje. Bez puno euforije.
Eto, pokrenula sam se. Bacilo me u žrvanj bez milosti. To u trećem licu je kolotečina radne svakodnevice.
Čujem li ja to: Pa kaj vam nisu praznici?
Da, klincima. Nama nadobudnima, ne.
Opet mi treba neka faca. Ha, evo ga lud!
Da, fakat sam luda!
Prijavila sam se na sve žive seminare stručnog usavršavanja koji postoje i zatrpala si cijeli tjedan obavezama. Do te mjere sam se pretovarila da sam djete morala privremeno preseliti na lokaciju baka-servis dan-noć.

Izjeda me grižnja savjesti zbog dvije stvari.
Prvo - zacrtala sam si maksimalno sudjelovati u odgoju svoga djeteta, a već se intezitet mog utjecaja sveo na minimum minimuma i još malo niže.
Baka preuzima kontrolu.
Jeza me hvata.
Sve to zato jer je druga stvar zbog koje se grizem izrodila ovu prvu. Dakle,
Drugo - nisam bila u stručnim vodama već ohoho vremena, a želim se vratiti na scenu u top formi. Pothvat je otprilike opsežan kao kad se Janica vraćala u formu poslje ozljeda i pobjeđivala.
OK, pretjerujem, al' boli me briga.

Da ne bi netko pomislio kako ganjam karijeru!?!
Bože sačuvaj!
Jednostavno se želim vratiti na posao sa apdejtanim mozgom. Zadnji podaci na mome hardu su isključivo vezani uz pampersice, vlažne maramice, kašice, sokiće, puzanje, k'o fol hodanje, gugutanje i ostalo nerazumljivo sporazumjevanje.
Naravno, sve me to raspekmezi, i da mogu živjela bih samo od tog filinga, al' ima kod mene vijuga koje išću zahtjevnije operacije...nut

Ovi moji s Geografije na PMF-u kao da su me čuli.
Nabili su luđački program. Nisam mogla odoliti. Mnogi jesu!!!
Sad ću bome cijeli tjedan žuljati rit na njihovim tvrdim stolcima i slušati o Primjeni GIS-a u nastavi geografije. Sama sam si kriva.
Tak mi treba!
Ma, mogla bih se izvlačiti na malu bebu, al' to bi fakat bilo kukavički.

Zapravo, predavanja su zanimljiva, izuzetno poučna i korisna.
No, problem se pojavi već u naslovu teme: PRIMJENA ....
Kako primjeniti i služiti se GIS-om (Geografski informacijski sustav) kad za to treba dobro opremljena informatička učionica, brdo slobodnog vremena u prekovremenoj satnici, razumijevanje a ne upitnici u očima ravnatelja i većine kolega i ima toga još...
Pada mi na pamet, kako će to uspjeti kolegi/ci na nekom od naših otoka gdje je i nova ploča luksuz, a kamo li brza veza na internetu, računalo, projektor, skener, printer i ostale đakonije suvremene nam (ne)civilizacije.

Slušam ja naravno i pratim stručnog mentora, al' misli mi stalno odlete na ovakva problemska pitanja, koja iskaču kad god se on uhvati promišljati o tome kako je suvremena tehnologija GIS-a sadašnjost i neminovna budućnost u geografskoj analizi prostora.
Čekaj stari, ali oni kolege s otoka ili iz nekog drugog pasivnog kraja imaju puno prizemnije probleme u svakodnevnom promišljanju svojih potreba.
No, znanost je valjda zato tako nezaustavljiva kad se može totalno teleportirati iz okvira sadašnjosti.

Serem li ga serem....

- 00:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 21.12.2007.

Gdje je zapelo?

Malo sam se isključila. Zona reče, uljenila. Može se i tako reći samo ak' se misli na bivanje na paučini. Istina je, da sam u fazi: ne znam gdje mi je glava a gdje rep?! Valjda se ta fora s repom vuče još iz vremena kad smo se služili njime, ili je to pristojnija inačica za guzicu? Nema veze. Bio rep ili rit ne mogu se skupit sama sa sobom.
Nije depra nego nešto što može dovesti do nje. Al' ne bu ona tak lako u moju firmu. Naime, ja sam sorta koja mrzi ovo doba godine. Grozi me pomisao da čovjek zbog nekih datuma koji su u kalendaru označeni kričavom bojom moraju instantno biti hepi i dobre volje. Mrzim sve što se mora po difoltu. Zvončići, lampice, štras, kuglice, šljokice, pjesmuljci u pozadini, i to sve kakti mora biti dovoljno da čovjek bude sretan. Ma, moš mislit.
OK, možda u vrućoj Australiji ili na Novom Zelandu u okruženju vječnog proljeća, a ne ovdje gdje početak dana skužiš samo zato što je budilica odradila svoje i počinje gužva u ZET-ovim prometalima. Mrzim ovo slinavo vrijeme. Vlažno, hladno, maglovito, sivo, tmurno, smrznuto, bljutavo. K'o kad skuhate grah bez vegete i zaprške. Katastrofa!nut
Mrzim ga, naravno, i zbog frizure. Moja je griva u izdanju zgužvano i frčkavo i traži dodatni angažman. Tak da kad je slinavi dan a ja moram nekud van, do trenutka napuštanja stana trud pred ogledalom se vidi, a kad nos izviri van kosa se pretvori u kupus. Točnije, kelj. On je onak' neuredno zbrčkan i namreškan a trudi se biti slojevito dotjeran.
Popizdim i kad mi dragi dobaci: Daj se požuri, baš dobro izgledaš!puknucu E onda mi je fakat za puknuti, jer znam da to kaže da me kakti udobrovolji a uvijek nakon te rečenice nastane pokolj i čeka me vani jer nemrem se skoncentrirati dok bulji u mene i cupka u mjestu.
I još me nešto ubilo u pojam.
Službeno sam prekinula porodiljski i počinjem šljakati. Moram se pojaviti na nekim sjednicama prije podjele knjižica i slušati pretakanje iz šupljeg u prazno (s groznom frizurom). Uglavnom se raspravlja kome priljepiti opomenu a kome dati ukor, koga prebaciti u drugi razred (to uglavnom ostane na prijedlogu jer se starci pobune, mi spustimo glave i trpimo sranja do kraja godine) a nikada se ne taknemo teme koga pohvaliti. To je na redu za kraj godine, ali one školske. Ja tu uvijek uletim i počnem mljeti o pozitivnoj motivaciji al me starudije sasjeku: Dajte kolegice nemojte komplicirati, vidite da imamo posla...lud
Ove su mi godine uvalili (ravnatelji i pedagogica) petaše koji rasturaju cijelu školu. U svemu napredna generacija. Objašnjenje je bilo: samo ih vi možete srediti. Drugim riječima, bili ste na bolovanju/porodiljskom i 'ko vam je kriv! Nitko ih drugi nije htio.

Ne smijem izostaviti još jednu stavku koja bi me mogla bacit u bed, a to je moj ormar. Znam, tipično ženski, ali skroz, na skroz istinito.
Nemam kaj za obuć!!!!!!!!cry
Računica nije preteška. Mali ima skoro 11mj (Ti Bogca, već!), trudna sam bila 9m, to je dakle sve zajedno 20mj. Eto, više od godinu i pol nisam si kupila niš konkretno za obući. Ne računam tu gaće, čarape, grudnjake, cipele, nego nešto u čemu bi se osjećala OK. Žene znaju taj osjećaj kad se pred ogledalom vide u dooobrom komadu odjeće. Naravno, u kopletu sa cipelama, torbom i u ovo slinavo vrijeme, kaputom šalom i rukavicama.

Sažetak:
Put do depre je kratak i popločan crnilom slinavog prijelaza jeseni u zimu.tuzan

Ak' ste dobro, tak i ostanite!!!!party



- 14:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 04.12.2007.

Tko je ubio Zečevića?

Sorry, zaboravila sam u naslov staviti: MENE NE ZANIMA ...smokin

Jeste li vidjeli kako se svestrani Bago brzo prešaltao s izbora na organizirani kriminal? Možda u svemu i postoji veza ali mene stvarno ne zanima tko je smaknuo dotičnog. Nismo nikad bili na kavi ili cugi. Zgodan je, mora se priznati, bar koliko sam mogla škicnuti na TV. Možda ga kamera voli pa se tako čini. Ups! Bio je zgodan. Uvijek ispadne da se iza nekog baby face-a krije crni vrag.
Mene zapravo zanima koliko će dugo njegova sudbina biti top tema u HR? Frustrirajuće je svaki put nanovo slušati kako naša policija (meni se dečki čine OK), odvjetništvo, sudovi i ine institucije nisu dorasle većim zadacima.
Mislim,....... to mi je kao kad klinac u osmom razredu ne zna izračunati mjerilo geografske karte na osnovi stvarne udaljenosti dvaju zadanih gradova s iste karte. (To je kao teži zadatak jer moraju podjelit dva broja a ne samo prstom uprijeti na kartu.) Ja ne dam peticu ni za suho zlato (a dobro bi mi došlo)! Svima u razredu bude jasno da mali mora još učit (starcima baš i ne).
E, a što ćemo s ovima koji nisu dorasli zadatku u kojemu je poznato ime i djelo žrtve?
Ništa!
Ne zanimaju me analize. Neka se jave kad dobiju rezultat.
Do tada bi bilo dobro da se Bago vrati problemima običnog smrtnog puka i objasni nam kako rastegnut lovu od prvog do prvog.
Jeste li skužili da je teta Inflacija sve deblja i deblja.
Sindikati šute!

- 01:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 21.11.2007.

Neka si ih zabiju tam di najviše smrde.... u lažljiva usta

puknucupuknucu10 KUNA!!!burninmadburninmad

Što čovjek može učiniti s 10 kuna? - SVAŠTA i NIŠTA

S ovako izdašnom donacijom našeg Ministarstva, nama bi prosvjetarima bilo najpametnije da iz svojih debelih lisnica izvučemo još koju zgužvanu deseticu, nabavimo si dobro osušene MARICE, zamotamo ju u onu 10-icu iz donacije i dooobro se napljugamo!!!smokin

Uzoriti Juraj Dobrila, koji nas milostivo gleda sa 10-ice, ne bi se bunio, zapravo vjerujem da bi se osjećao vrijednije od sina Domovine Ante Starčevića koji se smiješi sa 1000-ice!party

Ljudi, imate li vi bolju ideju???

- 23:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Neka se nađe!

Ovo je samo mali doprinos demokraciji u "zgodnoj! Našoj fino



Ma koja cenzura?!?


P.S. Slobodno se naluknite u prethodni post i piknite kom.

- 01:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 20.11.2007.

Sletila i uletila...

.......... i tak smo, moj instant dragi Markec i ja počeli neformalnu spiku. Koliko imam godina, koju sam školu završila, jesam li već bila u Engleskoj, kak to da sam se odlučila doći.........joooj ne to, samo to ne.........ali jaako sam mu pristojno odgovorila......... Pa znaš, želim malo raditi i vidjeti svijeta prije susreta s faksom (laže selo, lažem ja). Bilo je više nego očito da sam se ukočila kao da sam progutala babinu metlu i da su mi oči tak velike dok blejim okolo s upitnicima iznad glave. On je, naime bio u veeelikoj prednosti tj. na domaćem terenu a ja u gostima i još k tome sama bez trenera i pojačanja s klupe. Meni je prolazilo glavom: ha, on danas poslje svoje šihte ide doma i boli ga briga, a ja......... gdje ja zapravo idem i gdje ću dočekati zoru? Meni su svi koje sam tada vidjela izgledali puno zbrinutiji od mene i činilo mi se da svi oko mene znaju kuda idu i što će im se događati u životu samo ja ne.
OK..dosta kukanja, pa nisam baš od pekmeza, ima u meni i ličke krvi, ......ha, ha,..... trebat će mi........stižu vukovi.........ili vučica.
Trebam li ponavljati kak je London fakat SUPER, trebam! Dok smo se vozili od aerodroma prema centru (odmah sam se popiknula na krivu stranu auta........mislim........pa kome se mozak može tak brzo prešaltati na ljevu stranu?) očarao me onim što sam vidjela. Taj zeleni prsten oko šireg centra grada je stvarno zelen. A znate kakva je trava u Engleskoj? Arhitektura totalno viktorijanska........e i tu sam se zblesirala............palo mi je na pamet: Pa kaj Englezi nisu čuli za beton i fasadu, a onda sam skužila da sam cijeli život okružena sivilom soc-zgrada u Novom Zgb-u i da je moja predodžba gradskog pročelja skroz zaostala. Njihove se crvene opeke tak dobro uklapaju sa zelenilom trave pa nisu bedasti da pročelja maljaju u dugine boje. No o znamenitostima Londona možete više pročitati u turističkom vodiču ili malo Googlajte...... ili si priuštite tour uživo.. svakako!!!

......... Mark dakle radi za moju buduću gazdaricu i ona njega oslovljava jednostavno Mark a on se njoj obraća (vrlo rijetko, jer u glavnom čeka naredbe) sa gospođo XXX (prezime) ..... (stari su me blogerski vukovi savjetovali da ne spominjem o kome se radi, pa eto..). U službi je njenog osobnog vozača. Nisam ga nazvala šoferom, jer šoferi su ovi tu kod nas koji prevažaju ministre i usput se bave kamatarenjem i još koječim........ Mark je jako fin, pravi Englez po tom pitanju. Ne stigne raditi u fušu. Osim glavne šefice, vozi i njene klinke u školu, iz škole i sve goste koji dolaze i odlaze iz njihove kuće(rine) ako je to potrebno i ako, npr. šefica poželi ribu iz ribarnice baš SAD - ODMAH Mark sjeda u auto i juuri. Onda se vrati a ona pogleda u vrećicu koju je donio i bijesno ju baci kroz prozor!!!
Što nije u redu?....... cool upita Mark. Zar ribe nisu dobre? .......ehe, u tome je problem, u ničem drugom nego u množini!
Šefica je mislila na jednu ribu a ne na dvije koliko ih je Mark donio. A Mark je Englez i nekako mu je urođeno da kad na kraju imenice stoji/čuje slovo S pomisli na množinu. Ali ima li smisla objašnjavati gospođi s Balkana (geografski prekrasan prostor i vrvi prekrasnim ljudima) koja je iz opanka uskočila drito u visoku petu, i još je žulja, razliku u gramatici? Nema!! I Mark to jaako dobro zna. Lukav je taj Mark, jel'da? Zna on dobro u čije me ralje vozi a smješka mi se. Ipak, nije to bio opaki smijeh već vrlo suosjećajan.

........evo me..........velika, ogromna kuća, zapravo to su dvije kuće koje se naslanjaju jedna na drugu ali su po želji sadašnjih vlasnika (muža moje šefice) spojene u jednu. U tome su pothvatu bili srušeni svi unutarnji zidovi i sve je nanovo rađeno, a onda mjesecima uređivano kako bi izgledalo da je staro najmanje 500 godina. Kužite foru, sve je premazivano i strugano nekim posebnim mažama kako bi novo zapravo bilo staro.......... to se zove posao!!!headbang
Kuća, naravno ima glavni, veliki ulaz kojeg krase ogromna masivna, drvena vrata ispred kojih su dva bijela stupa (ne bih znala, ne kužim se u stilove, dal' su dorski ili jonski..) i tegle sa cvijećem, i mali, skromni sporedni koji vodi u vešeraj i najbliži je kuhinji i kuhinjskom prozoru na kojeg svaki drugi dan mljekar ostavi dvije boce sviježeg mlijeka a poštar poštu i dnevne novine.
Još mi je i danas u glavi zvuk tih staklenki. Odmah se sva naježim. Mljekari su prvi koji naruše mir i tišinu noći. Da, da, iako se radi o metropoli, ovo je ipak elitni kvart i nema tu frajera koji naganjaju bijesne pile i tatinih sinova koji pijani i nafiksani bude cijeli grad......... Ovdje, dragi moji, živi svjetska elita........ i ja živjeh.
...........Sjedimo Mark i ja u autu. Nećkao se par sekundi a onda je rekao kao da mi se opravdava zbog misli koje su mu prošle glavom........ Ma idemo na glavna vrata! .... A ja u sebi: Pa nego na koja nego na glavna? U čemu je fora, to sa vratima? .............. tek ću poslije skužiti razliku kome se koja otvaraju.
Diiing-doong.... (vrlo decentno i polagano razvuklo se to zvono, a ne k'o ovo moje kreštavo kakvo imaju svi stanovi u mome susjedstvu, tak da moram glavu razbit jureći otvorit vrata ak' mi mali spava, a sve da onaj s druge strane ne bi još jednom pozvonio)... čekamo i Mark već nalukava na prozor hoće li neko otvoriti. Ja naravno drvo, drvo.
Otvaraju se!............... polako i tromo........ prema unutra............. pogled mi se ukočio na visokoj, sportski građenoj ženi na pragu četrdesetih. Ovo ziher nije kuharica, a bogami ni spremačica. Držala se tak visoko i uzdignute brade, pogledom me skenirajući preciznije od onih na aerodromu, da sam se smrzla taj čas.
Evo, ja sam je dovezao ................. Mark ublažava situaciju......... Gdje da ostavim njen kofer?
Samo spusti tu, ona će ga sama poslije odnijeti u svoju sobu. Naravno da mi je na fini način, odmah objasnila gdje mi je mjesto.

......sapunica se nastavlja
........................................................prema istinitom događaju

- 04:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

Leti, leti...

...........Avantura počinje.............mamina i tatina jedinica leti Croata airlanesom za Englesku. Čeka me London i Kraljevska palača. Stiže još jedna babysiterica čija akademska priča mora pričekati bolja vremena.............mah

Bila je to doista avantura, put u nepoznato. Ok, o gradu i državi zna se mnogo, ako ništa drugo, svi nosimo osnovno znanje iz školskih klupa i sa satova zemljopisa (btw. sad je konačno geografija došla i u osnovnjak), ali terra incognita čekala me iza vrata ogromne, otmjene kućerine u najbogatijem dijelu europske metropole. (Pantovčak je prema Cheelsea-u, ma bolje da ne velim kaj). Ak' poznajete grad, odmah uz King's road i Albert's bridge, i blizu sveopće poznatog Harrod'sa.
Ono što London razlikuje od Zagreba, i to odmah na prvu ruku jest činjenica koja vam se ukazuje pogledom kroz prozorčić aviona.........nema mu kraja........stvarno impresivna slika.........i Temza je fakat zelena. Dobro su je očistili.
.......A u avionu..........suza suzu stizala, pa presušila cry.
Mislim, nisam ja krenula u sve ovo bez pristanka. Da ne bi stekli krivi dojam. Kod nas je doma demokracija na djelu puno prije nego što se "pojavila" u Hrvatskoj. Svi imamo pravo glasa a većina pobjeđuje. U ovom slučaju odluka je donesena jednoglasno. Ma, nije mi to bilo prvo odvajanje od mamine kiklje nego se glavom motalo sve i svašta a najviše me mučilo to što sam na sve pristala samo zbog neuspjeha na prijemnom. Ta me spoznaja bacala u takav bed da sam sama sebi bila generalno najveći luzer na svijetu. Još kad bi se sjetila 'ko se sve upisao na faks (ti ga nisu ni završili, ispostavit će se kasnije) a ja se bacam u emigraciju.burninmad............
U svim tim destruktivnim mislima snašla me i panika pred slijetanje. Ne zbog tehničkih (ne)mogućnosti Croatiinog plovila već.........kaj ću, gdje ću, kako ću, s kime ću kad izađem iz aviona, koji mi je u tom trenutku bio drag kao majćica zemlja i najrađe bi zagrlila onu domaćicu aviona na izlazu.
Prošala sam kontrolu njihove policije i pitanja: kud idem, zašto idem, od kuda idem i mislim li se vratiti od kuda sam došla.............to im je najvažnije. Ne impresionira njih ni garantno pismo. Može ga potpisati i sama Kraljica. Na mome je bio potpis svjetske face kojeg ta ista Kraljica poziva na čajanke. Badava, svi mi s Istoka prolazimo isti tretman.
Bilo je dogovoreno da će me čekati čovjek s mojim imenom na komadu kartona. OK, i to sam vidjela na TV-u, ali ljudi moji ovdje ih je bilo stotinu (jesu, u strahu su oči ogromne). Čitala sam one table i u jednom trenutku se totalno stiltala. Među svim tim imenima zaboravila sam svoje!!! Nemreš bolivit. Tješilo me to što je karta bila povratna (to će me izvlačiti i iz bedara koje su se kasnje javljale) al' sam se ipak osjećala ko' Pale sam na svijetu.
...........BINGO!.........onizak tip, rudlave kose, malo nalik digiću, sa smješkom na licu, mahao je kartonom s mojim imenom. U glavi mi je bila slika ogromnog popisa imena na vratima faksa kad sam tražila svoje ime i našla ga ispod crvene crte........e.......sad je moje ime bilo dobitna kombinacija.
Spika je krenula.........Na muci se poznaju junaci...............svo (ne)znanje engleskog stečeno što u klupi što na TV-u bilo je pravo blago. Trudila sam se iz petnih žila jer to je značilo opstanak. Inače, tip je bio cool, vrlo (ne)običnog imena......Mark..........iznenađen što ga razumijem. Njemu je Croatia djelovala jako egzotično, iako mu je gazdarica iz naših krajeva, pa je valjda očekivao komunikaciju rukama i nogama. Uglavnom, Mark mi je postao instantno drag, onak......sasvim jednostavan čovjek koji, skužit ću kasnije, krvavo zarađuje svoj kruh.
...............Uputismo se Mark i ja prema izlazu. Naravno, preuzeo je đentlmenski brigu nad mojim koferom (e priču o čekanju kofera ovaj put preskačem). Tek mi je tad blinknulo: Draga (velim sama sebi) nadaj se da su i ostale face koje tek trebaš upoznati ovak dobronamjerne.eek

.......... idem malom pronaći dudu ........ mjesečari po krevetiću ..... sutra (fak......danas) će se probuditi s čvorugom na glavi .............. odoh i ja u krpezijev ..........nastavak slijedi........

P.S. skužila sam da će se ovo razvlačiti, tak da slobodno komajte ak vas kaj pikne u oko i najte se srditi kaj bute čekali kraj.

- 02:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.11.2007.

Ah, ta marica

Htjedoh večeras nastaviti priču o mome Londonu, ali nekako mi ušlo u navadu da prvo zujim okolo i škicnem ima li kakvih novosti, kad tamo ZvoneR o travi (marici, žiži....) i njenoj možebitnoj sudbini u hrvata. LJepo on zbori, naravno liberalno, kakvog ga i znamo, no meni to u glavu upregne mislit o travi a ne o Londonu. I tak će priča iz prave metropole sačekati ljepše dane(noći).
Dakle, zašto o marici?
Čitam ja tako Zvonin post i pomislim. Zapravo ta misaona radnja nije bila tako kratka, trajala je cijelo vrijeme čitanja i još traje. Mislim dakle, još uvijek, baš je dobro što moj dragi (Ne leži mi zvati ga mužem. To mi je nekak pre službeno, a baš smo si dobri) ne čita Zvonu. A ne čita Zvonu i njemu slične, jer čita Jutarnji-samo sport, Zabavnik nedjeljom i ponekad Tomića kad mu skrenem pažnju, Sportske novosti i rezultate na teletekstu.
........E, a da je samo okom preletio njegov post ja sad ovaj ne bih pisala jer bi me ubio u zdrav mozak sa svojim komentarima.
Tipa: eto vidiš, pametan čovjek, još je i faks završio........... (popizdim inače kad mi pod nos baci svoju foru da, ak je čovjek završio faks mora apriori biti jako pametan i sve znati. Jer, ak' nešto pogriješi - taj s faksom, onda moj dragi oplete svoju najdražu: pa kaj su mu onda dali diplomu? ........Ja sam i onak' mišljenja da brdo njih s diplomom trebaju istu sakriti ili se bar njome ne hvaliti. Al' to je druga tema).........i tvrdi da travu treba legalizirat.

Njemu bi to bilo dovoljno. Ne bi on čitao dalje i došao do dijela u kojem bi se Zvone zadovoljio s tvrdnjom jednog doktora i donosi nam citat: "Stvarna dekriminalizacija jest depenalizacija, propisivanje količine za osobnu upotrebu koja se ne sankcionira niti oduzima. " (vidi:Zvone Radikalni)

........ ovu bi podvučenu potpisali svi pušioničari koje ja znam. Moj dragi, na čelu kolone.

Što je (sam) pjesnik htio reći?
Dragi i ja znamo se već dobrih 11godina. Btw, On i ja priča smo koja slijedi nakon priče o Londonu. I od samog upoznavanja pa do danas vodimo umjereni rat (čitaj: tko će se kome bolje opravdati) oko uživanja lakih droga. U prvim danima puhala sam i na Žuju, a na travu bih skroz popizdila. Bila sam totalno ANTI svih poroka. Da, da i cigarete su nepoželjne.
S pravom se neko može pitati kako sam uopće pala na tipa koji konzumira sve što bih ja zabranila? ..........e tu dolazi ona stara da mi žene imamo um ali ne i razum.............OK nije baš skroz tako al' o tome se već negdje raspravljalo. Kod Bistre, čini mi se.?.....zaljubila sam se valjda u trenutku sljepila. Kako to već biva.

S vremenom, prohujale su godine. Moj se dragi nije odrekao svojih poroka, još im je pridodao i kladionicu (drži se sporazumnog limita od 5kn po danu, uglavnom). OK, pa što? Fora je u tome da fakat nije prešao na teže droge i postao ovisnik , ne boluje od psihičkih poremećaja (osim uobičajenih izazvanih stresovima na poslu), društvo ga nije odbacilo. Njegovi pušionišari i dalje su mu dobri frendovi. I oni žive uobičajenim hrvatskim životom. Osim dobavljača, oni su u prolazu, ovisno o mjestu gdje smo stanovali. Ja ih nikad ne vidim jer randevu dogovore mobom i razmjena padne na putu do dućana, kioska, placa ili nekog drugog zadatka koji sam mu dala.
....................aha........., da, da mora se malo žrtvovati što mu i dalje gledam kroz prste. Nemojte samo reći da je zato papučar. Nije, nije. To je kompromis. Full je smješan kad dođe doma, sav smrdljiv po travi, oči crvene ni Vizine ne pomažu..........Ja ga naravno dočekam s namještenim mrgudom na faci a on izvuče svoju kartu opravdanja:...........pa kaj nisam napravio sve kaj si rekla?.......Naravno sad smo 1:1................ Ja nemrem odmah priznati, al zapravo je tak. Vuk sit i sve ovce na broju.

I tak naletim ja na Zvonin post i mislim si. Čovjek je skroz u pravu!

Ja u stvari već godinama, podsvjesvo, u razgovoru same sa sobom mislim da ne treba dizati frku oko jointa koji dečki smotaju i popuše u parku na klupici, u šetnji s psom ili ovak obavljajući domestik zadatke (najdraže mi je kad mi dragi odluči, sam od sebe, ničim izazvan, ostat doma i zapalit si jedan na balkonu. U tim trenucima sam jako nježna. Ne dižem frku. Samo prije bilo kakve komunikacije mora ravno u kupaonu na umivanje.)..........Pa popizdila bih kad bi mi MUŽ, otac mog djeteta, zet mojih brižnih roditelja, završio u zatvoru zbog dva dima smljdljive trave................ Zamislite prizor..........Ženo ja sam u MURJI, morat ćeš sama skočit do pekarnice.............katastrofa!!!!!!

Zapravo, draže mi je kad se napuši nego kad popije više od jedne Žuje.

Ljudi moji, da me sad čuje!

I na kraju..................i ja glasam za legalizaciju.............sorry, ne za to, već za ono, kako reče onaj doktor depenalizaciju.smokin

Ipak, morat ću svom dragom prešutjeti svoj stav,..........moram imati neki as u rukavu........zar
ne?pjeva

Pazite što radite!


- 02:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 30.10.2007.

Gledati, ne vidjeti, slušati, ne čuti

Kažu da s godinama postajemo, mudriji i pametniji. Rekla bih da je mene ta mudrost ili pamet pretvorila u lijenčinu. Još do prije par godina bila sam spremna mijenjati svijet i vjerovala da se to može. Što se dogodilo?......hm...........dogodio se život.
Prije rata, skoro pa uživancija. Iako, rano je mene prst sudbine opalio po glavi i skinuo ružičaste naočale. Možda još u ono doba dok nisam znala ni kako se zovem. U dijeliću sekunde pretvorio me u djevojčicu sa križem na leđima. Uzeo mi je brata i pretvorio ga u anđela. Što drugo može postati nadareni dječak koji odlazi sa Zemlje jer se njegov krvnik usudio zaspati za volanom kamionske grdosije? Ah, te ceste....kuda one doista vode?
Godine su prošle dok nisam smogla snage samoj sebi priznati što se dogodilo. Crpila sam snagu iz vlastite nesreće, pronašla negdje te ružičste naočale (s malom crnom flekom u uglu) i krenula dalje.
Bilo je trenutaka kao iz bajke. Pred oči mi dolaze idilične slike mojih uživanja na mirisnim poljima ličkog krša. Baba i djed, izbrazdani svojim sudbinama, a meki i prepuni ljubavi u svojim srcima bili su pravi bedemi, čuvari mojih dječjih snova. Sva se rastopim kad se toga sjetim. Zanimljivo je bilo kad bi u školi morali pisati što smo radili preko vikenda ili na praznicima. Moje su frendice imale priče o bakama koje su ih vodile u Maksimir, kino, kazalište, klizanje ili šetnju parkom, a ja sam sramežljivo spominjala čuvanje ovaca, košnju sijena, žetvu, kupljenje šljiva i ostale težačke poslove. Držala sam fige da ne dođe red na mene da pred svima čitam svoj uradak.
................eeeeee a sada bi da mogu na sav glas vrištala od ljepote koja me okruživala. Nema više ni babe ni djeda a ni one Like. Nema ljudi, nema života. Još samo poneki naborani starac koji zamišljeno gleda u umornu zemlju u kojoj će i sam uskoro skončati. (Naučila sam kasnije da te rane koje se na zemlji ocrtavaju stručno nazivaju socijalnim ugarom. Stvarno oslikava pravo stanje.) Srce mi se cijepa i od same pomisli da je sve to ostalo u prošlosti. Proviri samo ponekad kao ovo moje sijećanje, ali ne ožive one boje, mirisi, zvukovi i prizori. Sve zamre kad me život u drugu stranu okrene. Eto, ta me Lika i na rime nagoni.
A onda je došla srednja škola. Opaka prirodoslovno-matematička gimnazija. Zapravo to joj i nije bio naziv kad sam se upisala. Bila je u stvari matematički centar iz Šuvarovog vremena koje se u to vrijeme gasilo baš kao i moj život sa Likom. Devedesete su krenule, u zraku se osjetio užas. Ko danas se sijećam zadnjeg ljeta kod babe. Zajedno smo gledale niz polje a ona je zabrinuto, svom mudrošću svijeta klimala glavom i ispod glasa zborila: dijete moje, ovo ne sluti na dobro. .........Zašto baba?.......... Kad žito ovako dobro rodi, a ne pamtim ovakve godine znak je da se spremaju krvavi dani.............Eto nekoliko mjeseci kasnije, prve barikade na Plitvicama. Babu više nisam vidjela. Teško je obolila i umrla.
Rat se događao a ja sam ga proživjela u svojim srednjoškolskim klupama. Razne su ratne priče i sudbine prolazile pokraj mene. Cijelo sam vrijeme imala spremne one ružičaste naočale i čekala trenutak kad će mi pomoći da se u životu lijepe stvari dogode. Vjerovala sam da će doći dan kada ću puna znanja i snage mijenjati sve što mi se ne svidi.
A onda opet.......TRAS ravno u glavu. Ne može sve kako ja hoću....morao se prst sudbine malo očešati o mene. Ništa od faksa! Moja velika ljubav, GEOGRAFIJA morat će pričekati sunčanije dane............. I što sad????.............sjednem, plačem, ridam, kunem, tražim objašnjenja ali ne mogu tako do vijeka. ........Starci su donesli odluku............raditi se mora. OK! Ni prva ni posljednja koja je pauzirala godinu, tj. ostala na čekanju.
...........Avantura počinje.............mamina i tatina jedinica leti Croata airlanesom za Englesku. Čeka me London i kraljevska palača. Stiže još jedna babysiterica čija akademska priča mora pričekati bolja vremena.............Što je u ovoj priči neobično?.................Vrata kuće u kojoj će se odigravati otvorila je ni manje ni više, glavom i bradom, stasom i glasom gđa. XXXXXXX .....

...............o tome drugom prilikom............Kičma mi se spigala, fakat je kasno(rano)....laku noćmah

- 02:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

0

< listopad, 2010  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2010 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • mahŽivot žene, majke...

Linkovi


  • Dido
    I haven’t ever really found a place that I call home
    I never stick around quite long enough to make it
    I apologize that once again I’m not in love
    But it’s not as if I mind
    that your heart ain’t exactly breaking

    It’s just a thought, only a thought

    But if my life is for rent and I don’t learn to buy
    Well I deserve nothing more than I get
    Cos nothing I have is truly mine

    I’ve always thought
    that I would love to live by the sea
    To travel the world alone
    and live more simply
    I have no idea what’s happened to that dream
    Cos there’s really nothing left here to stop me

    It’s just a thought, only a thought

    But if my life is for rent and I don’t learn to buy
    Well I deserve nothing more than I get
    Cos nothing I have is truly mine

    If my life is for rent and I don’t learn to buy
    Well I deserve nothing more than I get
    Cos nothing I have is truly mine

    While my heart is a shield and I won’t let it down
    While I am so afraid to fail so I won’t even try
    Well how can I say I’m alive

    If my life is for rent and I don’t learn to buy
    Well I deserve nothing more than I get
    Cos nothing I have is truly mine

    If my life is for rent and I don’t learn to buy
    Well I deserve nothing more than I get
    Cos nothing I have is truly mine
    Cos nothing I have is truly mine
    Cos nothing I have is truly mine
    Cos nothing I have is truly mine